ponedjeljak, srpanj 7, 2008
Mohammed Omer (24), palestinski novinar iz Pojasa Gaze, koji piše za nekoliko međunarodnih publikacija, brutalno je zlostavljan, ponižavan i pretučen 26. lipnja 2008. od strane pripadnika izraelske unutarnje sigurnosne službe Shin Bet na graničnom prijelazu na mostu Allenby između Zapadne obale i Jordana. Omer se vraćao kući u Pojas Gaze iz Europe gdje je europskim parlamentarcima govorio o situaciji u Pojasu Gaze. Prije toga Omer je u Londonu primio nagradu Martha Gellhorn koja se dodjeljuje za razotkrivanje propagande vladajućih struktura.
Mohammed Omer je u svijet slao stravične slike i vijesti o situaciji u svom gradu Rafahu koje se u zapadnim i izraelskim medijima ne objavljuju i razotkrivao svakodnevnu okrutnost i zločine izraelskih vlasti. Tijekom svojih govora u europskim gradovima pokazivao je snimke i slike ranjene i ubijene djece, pucanja na nenaoružane palestinske prosvjednike i sl. kojima je šokirao svoje slušatelje. Omer, najstariji od 8 braće i sestara, većinu je njih vidio ubijene, ranjene ili osakaćene. Izraelski buldožer srušio mu je obiteljski dom dok se obitelj još uvijek nalazila u njemu pri čemu je teško ozlijeđena njegova majka. Unatoč svemu tome Mohammed je umjerenjak, glas koji mlade Palestince poziva da, umjesto da se prepuste mržnji, nastoje postići mir s Izraelom.
Već samo dobivanje dozvole da Mohammed Omer izađe iz Pojasa Gaze kako bi primio nagradu bilo je toliko komplicirano da se moralo angažirati nizozemsko veleposlanstvo, čiji pripadnici su Omeru morali biti pratnja kako bi mu bilo dopušteno da otputuje. Izrael je tek nakon intervencije predsjednika Odbora za vanjske poslove nizozemskog parlamenta i australskog novinara i snimatelja Johna Pilgera Omeru dopustio da napusti Pojas Gaze i to pod uvjetom da ga automobil nizozemskog veleposlanstva odveze direktno do Mosta Allenby, kako bi osigurao da će ga pregledati izraelska sigurnosna služba.
U četvrtak, 26. lipnja, Omer se na povratku kući na graničnom prijelazu Most Allenby između Jordana i Zapadne obale susreo s jednim nizozemskim dužnosnikom koji ga je čekao ispred zgrade zloglasne izraelske sigurnosne službe Shin Bet kako bi ga potom odvezao kući. Pripadnici Shin Beta u zgradi su Omeru rekli da ugasi svoj mobitel i izvadi iz njega bateriju. Kad je Omer upitao da li se može samo javiti nizozemskom dužnosniku koji ga čeka ispred zgrade, Shin Bet je to odbio. Pripadnici Shin Beta potom su počeli kopati po Omerovoj prtljazi i dokumentima, navodno tražeći novac. Omer im je pokazao američke dolare koje je imao sa sobom, no Shin Bet je tražio britanske funte misleći da Omer sa sobom nosi novac koji mu je dodijeljen u sklopu nagrade koju je upravo primio u Londonu.
8 naoružanih pripadnika Shin Beta nalazilo se u prostoriji s Omerom. Agenti su Omera optužili da laže da sa sobom ne nosi novac od nagrade. Jedan mu je pripadnik Shin Beta, po imenu Avi, naredio da se skine, a kad je Omer odbio skinuti donje rublje, Avi mu je uperio pištolj u glavu i nasilno ga skinuo do gola. Jedan drugi pripadnik Shin Beta mu se smijao. Kad mu je na pitanje zašto u prtljazi nosi parfeme, Omer odgovorio da su to pokloni za osobe koje voli, isti mu se pripadnik Shin Beta narugao: „Zar u tvojoj kulturi postoji ljubav?“ Potom su se pripadnici Shin Beta izrugivali iz Omera i pisama koje je dobio od svojih čitatelja u Engleskoj. Pitali su ga da li je lud budući se vraća u Pojas Gaze, a mogao je ostati u Europi. Rekli su mu da je sam izabrao patnju.
Pretraživanje Omerovih stvari i tijela i ispitivanje trajali su satima. Nekoliko su ga sati ispitivali o njegovim putovanjima u Europu. Udarali su ga u lice i grudni koš. Nakon što je 12 sati proveo stojeći bez hrane i vode, te mu u tom periodu nije bilo dopušteno da ode na WC, Omer je povraćao i onesvijestio se. Sjeća se samo kako mu je netko od pripadnika Shin Beta noktima kopao, strugao i grebao po mekom dijelu lica ispod očiju. Potom mu je ista osoba uzela glavu i zarila prste pored slušnih živaca između glave i ušnih bubnjića, što je prouzrokovalo jaku bol. Drugi pripadnik Shin Beta držao je svoju čizmu na Omerovom vratu i pritiskao ga o tvrdi pod. Omer tvrdi da je u tom položaju ležao dulje od sat vremena.
Shin Bet je kasnije izjavio da su Omera sumnjičili za krijumčarenje i da je on „izgubio ravnotežu“ tijekom „poštenog“ ispitivanja, te da oni u svom postupanju nisu prekršili izraelski zakon.
Organizacija Reporteri bez granica je u posljednjih 10 dana mjeseca lipnja ove godine zabilježila 5 protuzakonitih uhićenja novinara. Jedan se od tih novinara, Fouad Farukh koji radi za Ramattan News Agency, već više od tjedan dana nalazi u izraelskom pritvoru bez da je protiv njega podignuta optužnica. Farukh je uhićen s još 3 novinara i tehničara koji rade za istu agenciju na kontrolnoj točki Zaatara kod Nablusa na Zapadnoj obali. Novinari su uhićeni jer ih je jedan setler lažno optužio da su ga gađali kamenjem.
2 dana nakon što se vratio kući Omer je hospitaliziran u Europskoj bolnici u Khan Yunisu zbog slomljenih rebara, respiratornih i drugih problema, uključujući bol u prsnom košu i želucu. Omer je također doživio živčani slom nakon ponižavanja i zlostavljanja na graničnom prijelazu. Prema tvrdnjama urednice WRMEA-e Janet McMahon, ne zna se da li će Omer biti pušten kući ili će morati biti povrgnut operativnom zahvatu. Omer ima jake bolove, teško guta i diše, i trenutno ga hrane intravenozno.
Više informacija potražite na linkovima u tekstu i ovdje:
When you shoot the messenger
Molim vas da popišete peticiju kojom od američke državne tajnice tražite slobodu kretanja za palestinske i međunarodne novinare po okupiranim područjima, te prekid napada i uznemiravanja novinara i ostalih putnika koji putuju na ili iz okupiranih palestinskih područja.
Tekst peticije je kako slijedi:
Peticija za prekid izraelskog ograničavanja slobode kretanja novinara
Državnoj tajnici Condoleezzi Rice
U.S. Department of State
2201 C Street NW
Washington, DC 20520
Mi, potpisnici ove peticije, osuđujemo užasno postupanje izraelskih vlasti prema palestinskom novinaru Mohammedu Omeru, dopisniku iz Gaze za Washington Report on Middle East Affairs i autoru redovite rubrike „Gaza on the Ground“ istog časopisa. 24-godišnjeg palestinskog novinara brutalno su napali pripadnici izraelske sigurnosne službe Shin Bet na graničnom prijelazu Most Allenby kad se vraćao kući u Pojas Gaze 26. lipnja. Omer je upravo zajedno s američkim nezavisnim novinarom Dahrom Jamailom primio novinarsku nagradu Martha Gellhorn za 2008. godinu. U pohvali uz nagradu stoji: „Svaki dan izvještava iz ratne zone u kojoj je i sam zatvorenik. Njegova domovina, Pojas Gaze, opkoljena je, izgladnjela, izložena napadima i zaboravljena. Omer je izrazito humani svjedok jedne od velikih nepravdi našeg vremena. On je glas onih koji su bez glasa.“ (vidi članak Johna Pilgera od 02. Srpnja, „From Triumph to Torture“ u Guardianu: http://www.guardian.co.uk/commentisfree/2008/jul/02/israelandthepalestinians.civilliberties)
Ovo nije izolirani incident, upozorava Pilger, već dio strašnog obrasca. Izrael svojim pograničnim čuvarima i agentima Shin Beta dopušta da redovito uznemiravaju Palestince (jednako kao i američke Palestince i američke mirovne aktiviste i sveučilišne profesore) koji putuju na ili iz okupiranih područja. Izrael nasumce zlostavlja, pretražuje, ispituje i ponižava putnike svih dobi – muškarce i žene – i često ih ne pušta da prijeđu granicu koju kontrolira, a koja ih dijeli od njihovih domova na okupiranoj Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze. Samo mi nikada ne čujemo njihove priče.
Izrael jednostavno ne želi da se palestinski glasovi čuju u inozemstvu. Palestincima se rutinski onemogućava da prihvate pozive da govore u Europi ili Sjevernoj Americi. Studentima koji imaju stipendije za studiranje u inozemstvu onemogućuje se da otputuju s okupiranih područja. Izrael sada Palestincima, koji su otputovali iz svoje domovine kako bi radili ili studirali u inozemstvu, onemogućava da se vrate kući, makar i samo kako bi posjetili svoju obitelj. (Izrael je nedavno oduzeo putne dokumente Zeini Ashrawi Hutchinson i odbija joj obnoviti jeruzalemsku osobnu iskaznicu. Nije joj dopušteno da se vrati kući kako bi posjetila svog oca i majku, dr. Hanan Ashrawi.)
Mi, potpisnici ove peticije, također tražimo od izraelske vlade da prekine svoje napore da cenzurira međunarodno izvještavanje s okupiranih područja. Izraelska vlada želi da se izvještaji šalju iz Tel Aviva ili Jeruzalema, gdje mogu biti cenzurirani, te izuzetno rijetko međunarodnim novinarima dopušta da uđu na Zapadnu obalu i u Pojas Gaze. Izrael cenzurira, uznemirava pa čak i ubija palestinske novinare koji pokušavaju izvještavati o stanju na okupiranim područjima.
Pozivamo izraelsku vladu da zaštiti novinare koji pokušavaju raditi na okupiranim područjima. Najmanje je 8 novinara ubijeno na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze od 2001. godine do danas, od toga 7 u napadima izraelske vojske, prema istraživanju koje je napravio Odbor za zaštitu novinara.*
Pozivamo izraelsku vladu da prekine uznemiravati putnike i novinare. Napadima na novinare Izrael ruši jedan od osnovnih stupova demokracije, slobodu tiska. Ljudska bića, čak i ona kojima desetljećima vlada okupacijska sila, imaju pravo da otputuju iz svog doma i sigurno se u njega vrate, bez ikakvog uplitanja sa strane, i pravo na slobodu govora.
S poštovanjem,
* Među ubijenim novinarima su:
-- Fadel Shana, Reutersov kamerman, ubijen, a tonski majstor Wafa Abu Mizyed ranjen, 16. travnja 2008. u Pojasu Gaze, nakon što su zaustavili svoj automobil označen natpisima „TV“ i „Press“ kako bi snimali izraelsku vojsku koja se nalazila nekoliko stotina metara od njih. Shana je snimao izraelski tenk u trenutku kad je na njih otvorena vatra iz njega.
-- Imad Ghanem, kamerman Hamasove satelitske postaje Al-Aqsa, ubijen granatama koje su na njega ispalili izraelski tenkovi u srpnju 2007. u Pojasu Gaze dok je snimao bolničare kako prevoze žrtve izraelskog tenkovskog napada.
-- Mohamed Abu Halima, student-dopisnik za studentski radio Al-Najah, ubijen 22. ožujka 2004. dok je izvještavao o aktivnostima izraelske vojske na ulazu u izbjeglički logor Balata kod grada Nablusa na Zapadnoj obali.
-- Naziha Darwazeha, kamermana Associated Press Television Newsa, ubile su izraelske snage u Nablusu 19. travnja 2003. dok je snimao sukobe između palestinskih mladića i izraelskih vojnika. Darwazeh je nosio fluorescentnu jaknu s oznakom „Press“, a on i ostali novinari glasno su izraelskim vojnicima vikali na engleskom i hebrejskom ukazujući im na to da su medijski djelatnici.
-- James Miller, britanski slobodni kamerman i autor nagrađivanih dokumentaraca, ubijen je u Rafahu u Pojasu Gaze 02. svibnja 2003. godine. Njegov producent Saira Shah i prevoditelj Abdul Rahman Abdullah pokušavali su se identificirati izraelskim vojnicima na tom području dok su ga napuštali. Novinari su nosili jakne i kacige s oznakama „TV“, a Abdulah je mahao bijelom zastavom koju je Miller baterijom osvjetljavao.
Peticiju možete potpisati ovdje.
Potrebno je upisati Ime, Prezime i E-mail adresu. Na E-mail adresu koju upišete dobit ćete mail s linkom koji morate kliknuti kako biste potvrdili svoj potpis i na taj način potpisali peticiju.
Dodatno:
Jerusalem attacker had son with Jewish girlfriend
Palestinac koji je 02. srpnja u Jeruzalemu buldožerom napao i pobio i ranio civile je nekad bio u vezi s jednom izraelskom Židovkom s kojom je imao 7-godišnje dijete. Napadač je otprije imao kriminalni dosje jer je u veljači 2001. bio osuđen na 12 mjeseci zatvora zbog fizičkog zlostavljanja svoje djevojke. Dotična je navodno izraelskom listu Yedioth Ahronoth izjavila da ga još uvijek voli, iako su još prije 5 godina prekinuli. Dodala je da je bio dobra osoba kojoj je bilo stalo do drugih. Tvrdi da su se zaljubili prije 12 godina dok je ona još išla u srednju školu, a on radio kao vozač buldožera u Jeruzalemu. Rekla je i da je svoju vezu morala skrivati od svoje majke koja joj se snažno protivila, dok njegovi roditelji nisu uopće znali za njihovu vezu tako dugo dok nisu prekinuli. Napadač se kasnije oženio jednom Palestinkom s kojom je imao 2 djece (3, 5). Bivša je djevojka rekla da ne vjeruje da je napad počinjen iz nacionalističkih razloga, već da je uzrok vjerojatno u tome što je napadač konzumirao velike količine droga. Dodala je da je kasnije postao nasilan i jako je tukao, iako je ona čak bila voljna obratiti se na islam i dalje ga voljela. Rekla je i da njihovo dijete ne zna tko mu je pravi otac, već da ga je dala registrirati kao dijete čovjeka za kojeg se kasnije udala i potom od njega razvela. Napadačevi susjedi su pak izjavili da on nije bio popularan u susjedstvu i da je izazivao nevolje, te da su onog dana kad je izveo napad u Jeruzalemu neke od njegovih rođakinja izašle iz kuće i počele vikati da je on mučenik, no da ih je njegov otac odmah utišao.